Škorpija (prvi dio)

Nije znala koliko je dugo hodala u toj šumi u mraku, satima, možda i danima. Nije znala kuda se kreće je li ušla u samo središte šume ili tumara po njenom samom kraju, ili hoda u krug. Na momente joj se činilo da je već prošla pored tog i tog drveta, kraj kojeg je zapalila vatru da se ugrije u jednom od momenata slabosti. Kada bi mu prišla nije bilo ni tragova gareži, niti njenih čizama. Sve je izgledalo kao da čovjek nikad nije kročio u tu šumu. Znala je da to nije tačno, jer je već jednom tu bila. Ma koliko se trudila da nađe svoju staru nastambu, nije je mogla pronaći. Šuma je do sada sigurno progutala.

Kažu da duva Košava

Na trolejbuskoj stanici Koševo započela je priču jedna stara gospođa, jedna od onih koje imaju mnogo toga za ispričati, ali nemaju koga da ih slušaju. Pričala je priču koju je i ona čula od svojih roditelja, starosjedioca naselja.

”Podrumi” Dioklecijanove palače

Dioklecijanova palača je arhitektonsko djelo koje na zemlju preslikava nebeski sklad i harmoniju, bez presedana.” – Ozren Bilan

Volos

Prve bilješke o religiji i mitologiji Slavena bilježe crkveni misionari IX i X stoljeća (neki spominju da su imena slavenskih bogova bilježili i antički putopisci i hroničari). U tom periodu započinje i više ili manje intenzivan proces pokrštavanja slavenskog stavnovništva i kršćanski misionari i svećenici nastoje ocrniti stare običaje ili izbrisati sjećanja o staroj religiji. Ipak, taj proces je trajao dugo i ostavio je slab odjek na nepristupačne i neurbane zajednice, tako da su se mnogi običaji i vjerovanja održala i do danas.