Godišnje izložbe sa ExArtis-om (2014-2019)

Škola ExArtis već jedanaest godina održava godišnje izložbe radova svojih članova. Sa svojih pet radova, autorica je učestovala na izložbama od 2014. do 2019. godine. U toku su prireme i za ovogodišnju izložbu, koja je zbog trenutne situacije odgođena do septembra.

Kolekcija ”Solarni sistem” 2019.

Sunce

Merkur

Venera

Zemlja

Mars

Jupiter

Saturn

Uran

Neptun

Pluton

Počitelj – grad umjetnosti

Počitelj je mjesto, stari grad, u blizini Čapljine u Hercegovini. Svoje porijeklo vuče još srednjovjekovnog perioda, a prvi put se spominje u povelji za vojvodu Stjepana Vukčića iz 1444. godine, a materijalni trag iz ovog perioda predstavlja tvrđava iznad današnjeg starog grada. U starijoj literaturi često se pogrešno tumačilo da se u Počitelju nalazilo brodogradilište kralja Tvrtka. Ono što je sigurno jeste da je imao veliku stratešku važnost i u srednjem vijeku i kasnijem osmanskom dobu.

Ostaci iz osmanskog doba su ono što se danas naziva starim gradom. Počiteljski kompleks predstavlja Šišman-Ibrahim-pašina džamija (poznata i pod nazicom Hadži-Alijina), sahat-kula, medresa, hamam, han i kuća porodice Gavrankapetanović.

Nakon Drugog svjetskog rata porodica Gavrankapetanović je poklonila svoj obiteljski kompleks umjetnicima, kako bi postao slikarska kolonija, kako je tadašnja vlast ne bi konfiksovala, porušila i izgradila na tom mjestu nešto ”korisno za narod”. Od tada, pa sve do danas kolonija u Počitelju je ostala jedina stalna slikarska kolonija u Bosni i Hercegovini. U posljednih nekoliko godina, u Počitelju su se počele organizirati i prve internacionalne slikarske kolonije u Bosni i Hercegovini.

Međutim, stari grad, osim djelomično porodične rezidencije, propada. Sama kula je čak opasna za turiste jer razbacano kamenje, koje je nekad bilo dio nje, leži po čitavoj unutrašnjosti, ne postoji nikakava sigurnosna zaštita za one koji se odvaže ući u kulu, a unutrašnja drvena konstrukcija nikad nije restaurirana, što dovodi u pitanje i samu sigurnost njene strukture.

Iako je grad izuzetno posjećen, naročito u ljetnim mjesecima, sam grad je prazan i ima manje od 20 stalnih stanovnika (ako ne računamo dijasporu i ”vikendaše”). Drugi problem je neriješeno administracijsko i pravno pitanje, čime u praksi svako pere ruke od bilo kakve odgovornosti (pr. u čitavom gradu se ne nalazi niti jedan kontjener za smeće, a samo smeće se odvozi po principu ”ko je odgovoran, sam će svoje odnijeti”).

Ipak, članovi kolonije, prije dvije godine su pokrenuli manji projekat u cilju restaruacije kompleksa. Godine 2003. stari grad je proglašen nacionalnim spomenikom, a 2007. godine je podnesen zahtjev da se grad unese u UNESCO-vu listu Svjetske baštine. Nadamo se da će u budućnosti biti više projekata koji će pomoći u očuvanju ovog zaboravljenog bisera naše države.

Dvorište kuće Gavrankapetanović, 2018.

Ulica Počitelja, 2020.

Prvi pokušaj (First Try)

Prije otprilike pet godina sam naslikala svoju prvu uljanu sliku. Još uvijek se sjećam koje mi je glavobolje zadavala. Ne samo one metaforične, već i stvarne od isparavanja razređivača. Pet godina kasnije, jedva i da osjetim njegov miris.

About five years ago, I painted my first oil painting. I still remember the headaches it’ been giving me. Not only the metaphorical ones, but also the real ones from the evaporation of the thinner. Five years later, I can hardly smell it.